Četvrtak, 24. oktobar 2024.

Uz napredak senzorske tehnologije i uz napredak naprednih računarskih metoda i tehnologija, rađanje proizvodnih mašina (ili generalno mašina) sa imunitetom, koje će se možda same popravljati (lečiti) i vakcinisati, sasvim je moguće u budućnosti.

Autor: prof. dr Dragan Đurđanović, Mašinski fakultet Univrziteta u Teksasu

Savremena praksa u naprednim industrijama prepuna je primera gde inženjeri i tehničari moraju da vode bitku sa kvarovima i ope­racionim problemima koje nikada pre nisu videli. Na primer, veze u komunikacionim mrežama u au­tomobilskoj idustriji često pate od sporadičnih prekida zbog mno­štva faktora, kao što su pokret­ne mašine i komponente (roboti), abrazivna okolina (ulja, rashlad­ne tečnosti), pa i ljudske greške (instaliranje mreža zavisi od ljudi i dovoljno je da se konektor ne pričvrsti dovoljno, i problem loše veze će se pojaviti).

Takvi problemi (kvarovi na mreži) su inherentno jedinstveni svaki put, jer je svaka mreža jedinstve­na po konfiguraciji i načinu na koji se koristi, a i ozbiljnost (re­lativna frekvenca) sporadičnih prekida komunikacije je uvek jedin­stvena. Stoga ne postoji “prethodno iskustvo” na osnovu koga bi se mo­gao napraviti model takvog kvara i na osnovu koga bi se takvi problem prepoznavali i sprečavali.

Ovaj problem je ogroman i autor je imao iskustva sa automobilskom fabrikom u kojoj svaki minut praz­nog hoda na traci košta više od 25000USD, pa je jedan takav rela­tivno banalan problem (sporadič­na loša veza na mreži) doveo do četiri i po sata dugog zastoja u pro­izvodnji. Inženjeri su morali da pojedinačno proveravaju čvorove na mreži, dok nisu našli proble­matični čvor jer su protokoli komu­nikacije takvi da čvor koji je izvor problema može da bude poslednji čvor koji detektuje da nešto nije u redu i da tako bude poslednji akti­van čvor na mreži [1].


Mašinski fakultet Beograd